19. ožujka, susretom s pjesnikom Perom Pavlovićem, u našoj smo školi obilježili Dane hrvatskog jezika 2025.

Tema susreta bila je poticaj učenicima za pisanjem poezije i očuvanjem svog hrvatskog jezika kao i književnikov stvaralački opus o ljekovitom bilju mediteranskog područja.

„Humčice, biljčice, slike nebeske“ i sve ostale „travke mirisavke“ koje krase ovo naše divno i Bogom dano podneblje opjevao je nizom zbirki i dušu im podario nama uvijek dragi gost Pero Pavlović, književnik svjetskog glasa koji je dosad objavio preko četrdeset zbirki pjesama.

Tako nam je i na ovom susretu podario puno lijepih stihova i savjeta koji nas jednostavno obogaćuju i potiču na očuvanje svoga zavičaja, njegove prirode i naravno svoga hrvatskog izričaja.

Bilo je to spontano, čisto i jednostavno druženje vođeno srcem književnika i naših učenika koje se pretvorilo u pravu malu radionicu.

Kroz svoje izlaganje o cvijeću, biljkama i prirodi, Pero je poticao na ljubav prema svakoj travci koja raste i krasi ovo nam prelijepo neumsko, gradačko, hutovsko i hrašanjsko podneblje.

Na jedan lagan pjesnički način poticao je učenike ne rad, očuvanje prirode, njenu važnost u očuvanju čovjekovog zdravlja, a ujedno i na ljubav prema svemu onome što naš narod čini vrijednim.

Osobitom pozornošću slušali su učenici kad ih je književnik upoznao s činjenicom da i biljke imaju svoju obitelj, svoj jezik, svoje osjećaje i ljubav te kako i one vole poput ljudi.

Biljke su bogatstvo, one liječe, vole, osjećaju, mirišu, a za uzvrat traže samo pažnju i ljubav. One imaju svoj svijet, a pjesnici taj svijet predobro razumiju.

I da, bio je to vrlo zanimljiv susret jer se zaista moglo osjetiti da su se vrijedni mladi pjesnici, naši učenici, uživjeli u bit tematike.

Jer, mogu to djeca, ona su još uvijek čista, zdrava i poezijom se može dotaći njihova srca.

Zato im je, u pravi trenutak pjesnik preporučio da sve svoje ideje, osjećaje i sve što ih dotakne već sad bilježe i ostavljaju jer tako je i on počinjao pisati, već u najranijem osnovnoškolskom uzrastu.

Jedna je učenica krasnoslovila tri Perine pjesme o biljkama i cvijeću, a on je između svih biljaka veliku pozornost posvetio kadulji i hrvatskoj peruniki koji i mi imamo zasađenu u našem školskom vrtu.

Potaknuti dobrom atmosferom, iako se u početku nisu javljali, učenici su počeli vaditi iz školske torbe svoje pjesničke uratke i rado ih interpretirali.

Književnik Pavlović je bio oduševljen radovima naših učenika potičući ih da i dalje pišu te da pokušamo iznaći način objaviti ih kako bi to bio poticaj za njihov daljnji rad.

Jer samo se tako ljubavlju prema svom zavičaju i njegovim prirodnim ljepotama čuva i svoj jezik i svoja kultura.

Književnik Pavlović je na kraju susreta ostavio na dar našoj knjižnici nekoliko svojih knjiga. Zahvaljujemo našem pjesniku što se uvijek rado odazove našem pozivu i potiče učenike na stvaralačko pisanje.