Od početka devetog razreda svi smo s nestrpljenjem iščekivali naše zajedničko putovanje, odlazak na ekskurziju.
Napokon je došao i taj dan kojemu je prethodila neprospavana noć zbog prevelikog uzbuđenja.
Polazak je bio u ranim jutarnjim satima i čim smo se smjestili na sjedišta autobusa, započela je vesela atmosfera. Pjevali smo, pričali, smijali se i uživali u zajedničkoj vožnji. Nastavnice su nas povremeno pokušavale smiriti, ali našu veselu energiju je bilo teško „ukrotiti“. Cijela naša vožnja je protekla u glazbi i smijehu.
Naše prvo odredište bilo je Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle. Svi smo se oduševili posjetom njegove rodne kuće, kao i brojnim izumima koji su od iznimne važnosti za čovječanstvo. Pomno smo slušali vodiča i zamišljali kako je Tesla kao dječak hodao tim istim putem.
Nakon toga smjestili smo se u hotel u kojem smo odsjeli tri dana. Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali poviriti u naše sobe i na balkone. Kako se približavala noć, tako je i naša energija rasla. Nitko nije mogao zaspati. „Skakali“ smo po hodnicima, obilazili sobe, smijali se i pričali do kasno u noć. Iako su nas nastavnice stalno motrile i upozoravale na odlazak na spavanje, nismo mogli odoljeti tom našem prvom zajedničkom noćnom druženju i ćakulanju.
Dvije noći smo imali organiziran večernji disko, zabavu na kojoj smo se svi pojavili sređeni i uživali u glazbi i plesu. Sljedećih dana smo poprilično propješačili, ali sve što smo obišli je bilo vrijedno nakupljenih kilometara u nogama. Posjetili smo Pulu, Brijune, Rovinj i Poreč.
U Puli nas je svojom impresivnom veličinom i ljepotom oduševila Arena. Tu smo se slikali i uživali u prekrasnom pogledu sa sredine Arene. Zatim smo prošetali gradom uz pratnju vodiča. Slijedio je odlazak u tržni centar što je ženski dio ekipe jedva dočekao. Na Brijunima smo se vozili vlakićem, gledali životinje i divili se prirodi. More je bilo kristalno čisto, a pogled s otoka prekrasan.
U Rovinju nas je očarao stari dio grada i uske ulice pune života, a Poreč je bio jedinstven s prekrasnom morskom obalom i šetnicom.
Svaki dan je bio ispunjen smijehom, avanturama i slikama. Navečer bismo svi sjedili zajedno, prisjećali se trenutaka i planirali što bismo sutra radili. Bilo je i trenutaka kad smo se toliko smijali da su nam suze išle na oči.
Kada je došao dan povratka, svi smo bili pomalo tužni zbog završetka ove naše avanture i povratka u stvarnost. Iako smo bili jako umorni, svi smo se složili da su ova tri dana nešto što ćemo pamtiti cijeli život.
Ovo nije bio samo jedan školski izlet, nego naše zajedničko sjećanje na djetinjstvo, druženje i smijanje, pjevanje i plesanje. Iako je kratko trajalo, u našim srcima su se urezale brojne uspomene koje ćemo sigurno još dugo pamtiti i sjećati se s velikim osmijehom na usnama.
